Da
li se ikada pitamo da li smo to zaista mi kada se slikamo. Vječno težimo
uhvatiti trenutak koji smo spremni podjeliti sa cijelim svijetom i pokazati
koliko nam je bitan i koliko smo ponosni na taj događaj.
Danima
osmišljamo mjesto, vrijeme, pozu i osobu sa željene fotografije. Čekamo da
uhvatimo trenutak zalaska sunca, dodir usana ili osmjeh djeteta.
Planiramo godišnje odmore kao bi uhvatili trenutak dodira talasa na našim stopalima i prodor sunčanih zraka kroz krošnje naše omiljene aleje.
Organizujemo
zabave i rođendane da bi duvanje jedne svijećice bilo zabilježeno i vraćalo
naše sjećanje na taj dan kroz cijeli život.
Kako ne uslikati prve korake onih do kojih vam je najviše stalo i njihov
prvi susret sa čarima prirode.
A
šta je sa prvim plesom na dan kada ste se zarekli jedno drugom? Taj trenutak nećete
nikada zaboraviti, ali bi volili da se odvezete
vremeplovom na taj dan i oslušnete
muziku u pozadini koja prati vaše
korake.
I
pored živopisne memorije koje se rado sa osmjehom na licu sjećate, želite s
vremena na vrijeme okrenuti stranicu albuma koji upija sve vaše najljepše
trenutke. Upija trenutke i skuplja
prašinu na policama ormara na koje ponekad i zaboravimo da postoje.
Sve
uspomene koje ste zabilježili svojim fotoaparatom zaboravljene su i na nekom od bezbroj uređaja koji čak možda
više i nisu u upotrebi, resetovani i poklonjeni.
Kako naći lijek protiv zaborava......
Mogući spas
sam pronašla u jedanom remek djelu koje krasi prazne zidove i
police stana. Remek djelo koje izborom najboljih sjećanja možete ukrasiti nečiji
drugi dom i oživiti zajedničke trenutke.